Jutarnji program
RTS- ov jutarnji program pamtim najbolje iz onog vremena kad sam bio osnovac.Budiš se teškom mukom, krmeljiv i musav, pakuješ torbu za školu, oblačiš garderobu koju si pripremio sinoć pre spavanja, ideš na umivanje, pa na doručak u dnevnu sobu.Tu te već čeka doručak, keva i ćale se spremaju za još jedan radni dan, baba se muva po kujni , a deda sedi za stolom pored tebe i menja programe daljincem.Od 7 do 7 i 30 su servisne informacije: dal je u toku noći pukla neka vodovodna cev, dokle danas rade javna preduzeća, kad počinje isplata penzija i slično.Obavezno tu dovuku nekog uštirkanog birokratu sa lokalnog nivoa da izbaljezgari koju rečenicu. Od 7 i 30 do 7 i 40 ide crtani film ( uglavnom je bio Vitez Koja, mada je s vremena na vreme uletao i Pink Panter) .Čim odgledaš crtani, dižeš se sa stolice i cepaš u školu. Posle su sve privatne televizije ubacile jutarnji program, ali je šema programa ostala uglavnom ista.Malo informacija, malo muzike, poneki crtani i to je to.Ne valja ljude masirati teškim temama od ranog jutra .
Bežeći od svojih kompleksa i nemeza iz prošlosti u daleki Davos, premijer Srbije ništa nije hteo da prepusti slučaju, i sačuvao je tradiciju jutarnjeg programa neokaljanu. Najavljeno gostovanje Voje Šešelja u vanrednoj Maretovoj „Ćirilici“, u terminu u kom je nekad na RTS-u išla ona emisija „Kuvati srcem“ , otkazano je u 5 do 12 (u ovom slučaju do 9), jer je Mare sa žaljenjem konstatovao da Šeki nije ispoštovao dogovor i pojavio se u studiju.Nakon kratkog saopštenja , nastavilo se sa prikazivanjem dokumentarca o majmunima, da bi zatim počeo nezaobilazni crtać, za neke nove mlađe naraštaje.
Jedna narodna poslovica kaže da samo dobro tepan i dobro jeban nikad ne zaboravljaju. Premijer Srbije je kao kultni urbani intelektualni lik sa beogradskog asfalta, retko imao priliku da bude tepan.Međutim , od kako su on i njegova zantasko –keramičarska ekipa zajašila umesto žutih derikoža i lopova, nikako da saznamo, da li je i kako naš premijer u prošlosti bio jeban. Ne u doslovnom već u političkom smislu , razume se.Iako je rascep između njega i Voje nastao još 2008., iako je Premijer , kao i Vlada Stojković svojevremeno , pred evropejski tabor Srbije izašao sa porukom „Oprostite mi moju ružnu prošlost“, nikako da se utvrdi zašto je ta prošlost bila gora.Ili možda bolja.Vučkela se poneo kao dete koje je na polugođu naređalo 4 jedinice, pa namerno prećuti roditeljima da će uskoro roditeljski, sakrije đačku knjižicu , i dovede dva drugara da slažu njegovu mamu kako roditeljskog zaista neće biti.
U strahu su velike oči , pa se Beograd nekad vidi i iz Davosa, iako je razdaljina poprilična.Ko zna, možda ćemo o mučnim premijerovim osećajima prema mogućem Vojvodinom gostovanju na nacionalnoj frekvenciji imati prilike da čitamo u intimnim bilješkama , koje je Blic počeo već intenzivno da objavljuje.Možda ćemo između napisanih redova moći da zaključimo šta to Voja Šešelj, taj politički marginalac i čovek prevaziđenih ideja, zna o njemu što narod još ne zna, a što ni po koju cenu ne sme ni da sazna.
Namera da se Šekijevo gostovanje kod Marića, stvarno pretvori u „ Kuvati srcem“, gde će se montažom od snimljenog materijala zaista smućkati jelo koje je po ukusu SNS armije je propala.Ko zna kakvo bi to jelo bilo, jer znamo da su kuvari vešti.Verovatno bi posredstvom savršene montaže Šeki postao najveći Evropljanin Balkana, najveći pobornik evrointegracija. Nije nomoguće da bi ga nadsihronizovali, recimo glasom Čede Jovanovića, koji kaže kako je Amerika tradicionalni srpski prijatelj.Takav Šešelj bi bio prihvatljiv , moderan, poboljšana verzija Šešelja za 21. vek i u skladu sa zvaničnom politikom Srbije.
Ali od svega toga ipak ništa.Muda Vučketove svite su se u ovom slučaju smanjila do nivoa klikera, pa tako preko noći, nacionalni heroj i borac za slobodu izražavanja postade i Ivan Ivanović, čovek koji je karijeru izgradio pričajući nešto što je malo smešnije od prosečnih kursadžija fazona petkom uveče.Jebena je ona država u kojoj Ivan Ivanović nosi etiketu državnog neprijatelja i čijih se reči plaše bajčetinski šeik i povezana kompanija.
Ako ništa drugo , makar je dobra bila ona emisija o majmunima.Sad čekamo još crtani film.